

Kao dete nikada nisam razmišljao o nekoj drugoj profesiji, već je arhtektura uvek bila moj jedini izbor, kaže Marko Stojčić, glavni urbanista Grada Beograda za www.beogradskigraditelj.com
Bavili ste se istraživanjem savremene arhitekture i urbanizma, objavili ste veći broj tekstova u domaćim i stranim časopisima i gostovali kao predavač na više fakulteta u Beogradu. Bili ste osnivač i glavni i odgovorni urednik najznačajnijeg regionalnog arhitektonskog časopisa Arhitekton. Pitanje se samo nameće - novinarstvo ili arhitektura?
- Časopisom koji smo jedno vreme
uređivali pokušali smo da napravimo nešto što će osvestiti arhitekte na našem
prostoru, ali im i pokazati strane trendove i dostignuća. Trudili smo se i da pokažemo
da arhitekte u Srbiji imaju šta da kažu. Na taj način smo podigli most između
Beograda i onoga što je najbolje u modernoj evropskoj arhitekturi. Iz te perspektive,
to jeste novinarski posao. Međutim, ja sam pre svega arhitekta, arhitektura je
moj život i ne vidim sebe u nekoj drugoj profesiji. Ipak, može se reći da sam često
koristio svoje novinarsko znanje, kako bih pokazao šta je arhitektura i šta bi
ona trebalo da bude.
Rođeni ste u Beogradu. Nakon završene XI beogradske gimnazije, upisujete
Arhitektonski fakultet i stičete zvanje diplomiranog inženjera arhitekture.
Danas se može reći da iza Vas stoje godine predanog rada. Šta je to što Vas je
privuklo ovom pozivu?
- Arhitektura mi je bliska od
rođenja. Sticajem okolnosti, moj otac je arhitekta, deda i pradeda su se bavili
građevinarstvom, i zapravo nikada nijedna druga oblast nije uticala na mene kao
što su to činili građevinarstvo i arhitektura. Odmalena sam razmišljao samo o
arhitekturi kao o budućem zanimanju. Srećom, nisam se pokajao i siguran sam da
je to bio pravi izbor. Upravo su mi ta saznanja iz ranih dana kasnije pomogla da
steknem širi uvid u struku, ali i da dosegnem zrelost u arhitektonskom
razmišljanju.
Autor ste više objekata i urbanističkih projekata, kako u Srbij, tako i u inostranstvu. Na šta ste najponosniji i
zbog čega?
- Dok sam vodio arhitektonski biro, moji
saradnici i ja smo imali puno posla. Veoma je teško doći do projekata koje ćete
kasnije moći da nazovete baš svojim. Poznato je da zahtevi investitora znatno
utiču na konačni ishod projekta. Međutim, smatram da se umešnost arhitekte vidi
upravo u sposobnosti da pokaže investitoru da postoje i neke druge vrednosti,
odnosno da ga ubedi da je moguće doći do arhitektonskog dela koje će pomiriti ideje
projektanta i potrebe samog investitora. Od svojih autorskih objekata izdvojio
bih pre svega sportski centar u Košutnjaku. To je možda baš zbog toga što sam uspeo
da ubedim investitora, a to je u ovom slučaju bila Republika Srbija, da je
moguće napraviti arhitektonski vredno i atraktivno delo, koje će u isto vreme biti
i funkcionalno i u granicama planiranih troškova gradnje.
Taj objekat je specifičan po tome što
je potpuno sačuvano prirodno okruženje u kome se nalazi, te se on ni iz aviona
ne može primetiti. Svaki od šest objekata ima zeleni krov koji je u funkciji
rekreativnog prostora, koji polazi od samog terena i završava se iznad objekta.
Kontura objekata je bila pravi arhitektonski izazov i zahtevala je da se sačuva
što više postojećih stabala, kako bi se u najmanjoj mogućoj meri uticalo na taj
ekološki zdrav prostor, koji obezbeđuje kiseonik za čitav Beograd.
Na sednici Skupštine grada 4. marta 2019. godine, izabrani ste za glavnog
urbanistu Grada Beograda. Uprkos kratkom vremenu na ovoj funkciji, učinili ste
mnogo za Beograd. Možete li ukratko da nam kažete šta je urađeno i šta će se tek
preduzimati kako bi prestonica u arhitektonskom smislu bila još lepša i
privlačnija kako Beograđanima, tako i posetiocima našeg grada?
- U Beogradu ima puno projekata. Glavni
akcenat u arhitektonskom delovanju upravo je na izgradnji i rekonstrukciji
javnih prostora. Ideja je da se svi javni prostori urede na najsavremeniji
način, kako bi bili arhitektonski vredni, ali i poželjni i za Beograđane, i za
goste našeg glavnog grada. Ove prostore ljudi treba da dožive na poseban,
drugačiji način, da tu borave, bave se umetnošću i da ih svaki asocira na neko
kulturno dešavanje.
Neke od takvih prostora smo nedavno završili. U Parku vojvode Vuka smo napravili malu binu, scenu za mlade umetnike, decu, koja izvode muzičke numere i pozorišne predstave. Nedavno smo završili i Plato Raše Popova, koji je takođe namenjen pozorišnim predstavama i muzičkim koncertima. Trg republike je lokacijski najznačajniji projekat koji smo do sada završili. Više održanih manifestacija nam je pokazalo potencijal ovog prostora i potvrdilo opravdanost arhitektonskog rešenja.
Savski trg...
Savski trg je po svojoj površini
najveći trg u Beogradu. On u budućnosti treba da dobije pravi sadržaj i pravu
svrhu. S obzirom na to da je u njegovom zaleđu uveliko odmakla izgradnja Beograda
na vodi, možemo očekivati da će to biti novi centar grada, koji će Beograđanima
ponuditi niz novih mogućnosti. Verujemo da će postati i jedno od
najatraktivnijih mesta kako za boravak i odmor preko dana, tako i za razne
kulturne događaje. Nekoliko objekata vrhunske arhtekture je već u pripremi ili na
početku izgradnje. Pomenuću samo neke od njih, kao što su Gradska galerija na
Kosančićevom vencu, Muzej grada u Resavskoj ulici i mnogi drugi objekti koji će
svojom arhitekturom pokazati umeće srpskih arhitekata, ali i volju i spremnost Grada
Beograda i Republike Srbije da kao nikada do sada investiraju u savremenu
arhitekturu i objekte kulture.
Linijski park...
Kada je reč o uređenju javnih
prostora, ovo je najznačajniji projekat koji je pred nama. On obuhvata potez od
Beton hale u Karađorđevoj ulici do Pančevačkog mosta. Tu ćemo imati 4,6
kilometara izuzetno atraktivnog javnog prostora, delo pedeset pet mladih
arhitekata, koji su izradili idejna rešenja za deset celina. Upravo ulazimo u
sledeću fazu, gde sa jedne strane pripremamo materijal za dalju izradu projektne
dokumentacije, a sa druge strane završavamo plan detaljne regulacije. Od tog
projekta očekujemo puno, s obzirom na to da je ovo veoma značajan prostor i za
grad i za njegove građane. Zato smo sigurni da će nakon izgradnje Linijskog
parka čitav Dorćol, odnosno čitav taj deo Starog grada i Palilule, doživeti
potpunu transformaciju u najpozitivnijem smislu.
Imamo utisak da je, pored ovih mnogobrojnih urbanističko-građevinskih
projekata, Beogradu preko potrebna bar jedna velika marina, koja bi bila
uređena po svim standardima. Već postoji plan izgradnje Marine Ada Ciganlija u
Čukaričkom rukavcu. Kada se očekuje njegova realizacija?
- Beogradu su svakako potrebne marine.
Sve više građana poseduje ili bi volelo da ima neko plovilo. Svesni smo
činjenice da moramo da im obezbedimo odgovarajuće kvalitetne prostore. Marina
na Adi Ciganliji je jedan od projekata na čiju realizaciju čekamo već nekoliko
godina, i nadamo se da će uskoro do toga i doći. Svakako, imamo i nekoliko
prirodnih marina. Jedna od njih je Marina Dorćol, gde uskoro treba da počne i
izgradnja poslovno-stambenog kompleksa, samim tim i uređenje te marine, koja će
biti jedna od najvažnijih u samom centru grada. U skorijoj budućnosti očekujemo
i realizaciju kompleksa oko Brodogradilišta Beograd na Novom Beogradu, gde
takođe već postoji marina. Jednog dana, ako Luka Beograd bude potpuno iseljena
i na tom mestu izgrađen kompleks, biće to najveća gradska marina. Tih prostora
imamo i oni su svi u pripremnoj fazi, a pred nama su godine u kojima će ove
ideje sasvim sigurno biti realizovane.
Građevinarstvo je u Beogradu jedna od najznačajnijih direktnih i
indirektnih privrednih grana. Podatak da je u glavnom gradu trenutno „podignuto“
oko 300 kranova, zaslužuje svaku pohvalu. U Evropi se kotiramo kao jedno od
najvećih gradilišta. Da li se zna koliko trenutno ima gradilišta u prestonici i koliko
su ona značajna za nju?
- Proporcionalno broju stanovnika, naša
prestonica je danas najveće gradilište. To znači da se najviše kvadratnih
metara po glavi stanovnika gradi upravo u Beogradu. Naš Gradski sekretarijat za
urbanizam samo za godinu dana izda građevinske dozvole za preko million
kvadrata. Ako tome dodamo i dozvole koje izdaju gradske opštine i Ministarstvo
građevinarstva, možemo reći da se već neko vreme u Beogradu svake godine gradi oko
milion i po kvadrata. Naš zadatak je da uradimo sve što je u našoj moći kako
bismo održali taj nivo investicija i izgradnje. Sada konačno možemo da kažemo
da je došlo vreme da se u Beogradu rekonstruišu sve javne površine i izgradi neophodna
infrastruktura, čime ćemo dobiti grad kakav zaslužujemo. Podsećam da se dve
decenije nije dešavalo ništa i Beograd je stagnirao, dok su drugi gradovi u
okruženju napredovali. Međutim, ništa nije izgubljeno. Siguran sam da će u
narednih nekoliko godina Beograd doći na prvo mesto u regionu po svom
ekonomskom razvoju, lepoti i funkcionalnosti.
Stiče se utisak da će Beograd uskoro dobiti još jedan veliki i potpuno
drugačiji centar grada. Reč je o Savskom trgu. Njegovom izgradnjom je ovaj deo
grada povratio svoj sjaj, onakav kakav i zaslužuje. Šta će srpska prestonica
dobiti novim trgom?
- Kao što sam rekao, Savski trg je
trenutno jedan od najznačajnijih javnih prostora u izgradnji. Naš cilj je ne
samo formiranje novog centra grada, već i stvaranje katalizatora za nove
investicije u zaleđu Beograda na vodi. Svi znamo da je tu bila železnička
stanica, koja svojom namenom i sadržajima nije podsticala razvoj profitabilnih
sadržaja, značajnih ne samo za Grad Beograd i pojedinačne vlasnike, već i za državu
u celini. Zbog toga smo sigurni da će nam novi prostor, osim zadovoljnih
Beograđana, doneti i veliki pomak u investicijama. Na tom prostoru je ukrštanje
linija 1 i 2 metro sistema, pa je to još jedan od razloga koji će ovom prostoru
dati dodatne kvalitete i učiniti ga još atraktivnijim. Svakako je tu i jedan od
najznačajnijih spomenika - spomenik
Stefanu Nemanji, koji je izuzetno privlačan i za one koji žive u Beogradu i za
one koji posećuju naš grad.
U planu je izgradnja novog pešačko-biciklističkog mosta od Ade Ciganlije
do Novog Beograda. Ideja je da se njegovom izgradnjom Ada Ciganlija sačuva od
automobila. U kojoj fazi je trenutno taj projekat?
- Pešačko-biciklistički most od Bloka
70a do Ade Ciganlije jedan je od zanimljivih projekata čija realizacija uskoro
počinje. Činjenica je da veliki broj građana Novog Beograda i Zemuna
automobilima dolazi do Ade Ciganlije, čime se povećava zagađenje, ali i stvara
nepotrebna gužva u saobraćaju. Izgradnjom ovog mosta, dobila bi se prirodna i
ekološka veza sa omiljenim prestoničkim izletištem. Sve ovo poboljšava gradsku infrastrukturu
i izglede Beograda da u skoroj budućnosti postane pravi zeleni grad, grad sa
više biciklista, biciklističkih staza, koridora za pešake... Zahvaljujući tome,
možemo da najavimo realizaciju Plana održive urbane mobilnosti, kojim smo projektovali
veće učešće biciklista i pešaka u svakodnevnom saobraćaju i smanjenje pritiska
na saobraćajnice i ekologiju grada.
Svakako treba pohvaliti najavu premeštanja glavne autobuske stanice na
Novi Beograd, čime će ovaj deo grada uskoro dobiti potpuno drugačiji izgled i
postati veliko saobraćajno čvorište. Kako teku radovi i kada možemo očekivati otvaranje
nove stanice?
- Radovi na izgradnji nove autobuske
stanice u Bloku 42 teku po planu i pred nama je još nekoliko meseci radova. Sigurni
smo da će ona već početkom naredne godine primiti prve autobuse, što znači da
je lokacija u starom delu grada spremna za iseljavanje. Svi koji dolaze u
Beograd mogu očekivati mnogo kvalitetniju uslugu na ovoj novoj lokaciji. U
neposrednom okruženju će se nalaziti železnička stanica, koja će po broju
putnika verovatno biti najznačajnija železnička stanica u Beogradu. Tu će biti
stanica BG voza, a ceo kompleks imaće javne garaže. Planiramo da uvedemo sistem
park and drive, gde ćete moći da ostavite vozilo, a zatim vozom ili autobusom
odete na neku drugu lokaciju ili u drugi grad. Stvorićemo integrisani sistem,
koji će u znatnoj meri poboljšati saobraćajnu povezanost svih delova Beograda.
Uporedo sa projektovanjem i izgradnjom velikih građevinskih objekata, u
Beogradu se rekonstruišu i uređuju gradske pijace. Dobar primer je Palilulska
pijaca, koja je izgrađena po najvišim evropskim standardima. Da li se već zna
koja će sledeća pijaca zasijati u punom sjaju?
- Palilulska pijaca je bila prva u
nizu projekata reknostrukcije i izgradnje novih, savremenih pijaca. Na redu je
Kalenićeva pijaca, koja je jedna od tri najznačajnije gradske pijace. Ona će
dobiti ne samo potpuno novu arhitekturu, već i potpuno novu funkciju. U Viškoj
ulici je planirana javna garaža sa optimalnim brojem parking mesta za posetioce
pijace i za stanare okolnih zgrada. Kalenić će biti poluotvorenog tipa i
verujemo da će u arhitektonskom smislu prevazići Palilulsku pijacu. Planirano
je da radovi počnu sledeće godine, a njihov završetak se očekuje najkasnije
2022. Sledeća je Bajlonijeva pijaca, koja se nalazi u samom centru grada. Ona
će takođe imati više namena, s obzirom na to da se nalazi u neposrednom
okruženju Skadarlije i nedavno rekonstruisaih ulica Cara Dušana i Džordža
Vašingtona. Time ćemo dobiti još jednu savremenu pijacu, koja će istovremeno biti
javni prostor, to jest trg. Podzemna javna garaža u blizini će obezbediti
dodatna mesta za parkiranje, što će uz stanicu metroa pored same pijace,
značajno poboljšati javni prevoz u ovom delu grada.
Koliko se vodi računa o starim beogradskim zdanjima i o kulturnom
nasleđu?
- O starim zdanjima u Beogradu se
veoma brine, naročito kroz svakodnevne kontakte sa Gradskim zavodom za zaštitu
spomenika kulture. Zajedno pokušavamo da evidentiramo sve što se mora zaštititi
kao kulturno nasleđe Beograda, kao i ono što može da podnese arhitektonske
izmene ili promenu namene. Takođe, trudimo se da pratimo evropski trend
spajanja starog i novog, koji se pokazao kao veoma uspešan, dok se sa druge
strane planira uklanjanje objekata koji nemaju nikakav kulturno-istorijski
značaj.
Beograd i arheologija...
- Arheologija nam je veoma važna.
Uskoro započinjemo arheološka iskopavanja u Vasinoj ulici, kako bismo pokušali
da pronađemo ostatke antičkog Singidunuma, koji se nalazio upravo na tom mestu.
Tu je nekada prolazila glavna ulica Singidunuma i nadamo se da ćemo pronaći ono
što arheolozi naslućuju, a to su vredni ostaci iz rimskog perioda - kako objekti
sa mozaicima, tako i ostali artefakti koji se nalaze na oko dva i po metra
ispod Vasine ulice. Ukoliko iskopine budu značajne, svakako ćemo te lokacije
obezbediti u vidu trajne postavke na otvorenom, gde će moći da se vidi koliko su
značajni i veliki istorija i kulturno nasleđe Beograda.
Beogradski metro - bliska budućnost ili dugoročna realizacija?
- Projekat metroa je trenutno
najvažnija tema za sve gradske strukture.
Uveliko se bavimo razradom plana prve metro linije, ali i planom
detaljne generalne regulacije šinskih sistema. Nadamo se da ćemo već u drugoj
polovini sledeće godine u Makišu otpočeti građevinske radove na pripremi
lokacije za depo. Taj projekat će sigurno imati veliki značaj kako za razvoj
Beograda, tako i za otpočinjanje radova na nečemu što je odavno trebalo da
dobijemo.
Dosta ste putovali po inostranstvu. Koja je građevina ostavila najjači
utisak na Vas?
- Obišao sam veliki broj arhitektonskih
ostvarenja u mnogim zemljama. Ipak, ne bih isticao pojedinačne objekte, već ono
što smatram najvećim dostignućem čovečanstva u arhitektonsko-urbanističkom
smislu, a to je sam grad Pariz. Sumnjam da će u budućnosti nešto slično biti ostvareno
na tako visokom nivou. Pre svega mislim na urbanističko rešenje samog Pariza, koje
je sproveo Baron Osman uz pomoć Napoleona Trećeg. To je toliko uticalo na mene,
da u svom urbanističkom radu u Beogradu pokušavam da primenim ono što je kroz
vekove isprobano i dokazano kao najveće ljudsko dostignuće u ovoj oblasti.
Kakav Beograd biste želeli da vidite u narednih deset do petnaest godina?
- Voleo bih da vidim da svi javni
prostori pripadaju građanima, uključujući i one sa posebnim potrebama. Takođe,
želeo bih da na ulicama bude manje automobila, da su sve fasade rekonstruisane,
da imamo bar još četiri nova muzeja, potpuno uređene obale reka, kao i desetine
vrhunskih arhitektonskih zdanja. Pored ovoga, svakako bih želeo i potpuno gotov
metro sistem sa sve tri linije, još tri izgrađena mosta... Možda ovo zvuči
previše optimistično, ali sam siguran da ćemo sve to uspeti ako nastavimo ovim
tempom. Voleo bih da za deset do petnaest godina sa ponosom kažemo da živimo u
Beogradu, pravoj evropskoj prestonici, koja stoji rame uz rame sa Bečom i
Budimpeštom, kao i sa mnogim drugim gradovima kojima se još uvek samo divimo.
Dragan Stanimirović - www.beogradskigraditelj.com
Komentari(0)